Ima li Bog povjerenja u mene?

  Ima li Bog povjerenja u mene? Pitanje koje je napalo moj misaoni sustav kao virus. Počelo je osvajati prostor moje radne memorije, ali moj antivirusni program u glavi vješto je odbijao svaki napad ovog pogubnog virusa. Moj antivirusni program oštro se branio ugrađenim protuargumentima kao što su: Kako bi Bog i na osnovu čega mogao imati povjerenja u mene? Ja sam samo spašeni grešnik. Trebam se baviti svojim povjerenjem u Njega, a ne Njegovim u mene. U žaru ovog mentalnog sukoba argumenata bio sam šokiran intenzitetom otpora u sebi prema ovoj misli o Božjem povjerenju. Jednostavno se ne mogu nositi i ne mogu se naviknuti da bi netko imao toliko dobre namjere prema meni, toliko bio za mene i iskazivao mi toliko povjerenja. Moj sustav više je funkcionirao na programu „Idemo delat!”, kako je volio reći pokojni zagrebački gradonačelnik. Ali kako služiti Bogu u atmosferi Njegovog nepovjerenja ili polupovjerenja, ili čak one: „Vjerovat ću tek kad vidim.” Bog želi da Njegovo povjerenje u nas kao u sinove i kćeri bude oblak koji će nas pratiti i danju i noću. Da znamo da nas Njegove oči uvijek gledaju kao djecu koja su u procesu učenja kroz uspjehe i kroz neuspjehe. Isus je umro i uskrsnuo za bolje od samo „Idemo delati!”, umro je za izgubljeni odnos Oca i djece. Suživot u kojemu je odnos bitniji od rezultata, a rezultat moguć samo kroz odnos.

Bog u potpunosti i bez imalo sumnje vjeruje u djelo koje je napravio za nas u Isusu Kristu. On u potpunosti vjeruje da su svi naši grijesi pravedno naplaćeni na Njegovom Sinu i zauvijek smo oslobođeni utega krivnje. Vjeruje da je s Kristom razapet i sav naš grešni čovjek s grešnim sustavom u sebi i da smo zauvijek oslobođeni od grijeha kao stanja. Vjeruje da nam je dao Kristov um i da sada možemo misliti Njegove misli. Vjeruje da smo postali hramovi Duha Svetoga i da nas je Duh Sveti oslobodio duhovnih, duševnih i fizičkih ograničenja i sada možemo živjeti kao što je Njegov Sin živio. Vjeruje da je Njegovom Sinu dana sva vlast na nebu i na zemlji, a da je On s nama u sve vrijeme do svršetka svijeta. Bog dakle vjeruje da nas je prenio u svoje Kraljevstvo i otvorio nam svoje resurse, ili još bolje, stavio ih u nas. Vjeruje da smo mi sada Njegov resurs na zemlji, Njegov izabrani narod, sveta nacija, kraljevsko svećenstvo, Njegovi zakoniti sinovi i kćeri, obitelj. Dakle, Božje povjerenje u nas nije plod Njegove dobronamjerne naivnosti, već logika utemeljena na svim ovim činjenicama. Izgleda da Bog samo stvarno vjeruje u sve što je sam napravio za nas i u nama.

Obratimo pažnju na četiri od mogućih tisuće tekstova koji nam otkrivaju ovo Božje povjerenje:

1. Investirao je u nas najskuplje što je mogao dok smo bili najgora investicija
Rimljanima 5,8: „Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.”

2. Izabrao nas je da predstavljamo Njega na zemlji
1. Petrova 2,9: „Vi ste naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.”

3. Dijeli s nama sve što namjerava učiniti
Ivan 15,15: „Više vas ne nazivam slugama jer sluga ne zna što namjerava činiti gospodar. Nazvao sam vas prijateljima jer vam saopćih sve što sam čuo od Oca.”

4. Povjerio je nama svoje poslove
1 Korinćanima 3,9: „Mi smo Božji suradnici, vi ste Božja njiva, Božja građevina.”

Matej 28,18-20:

„Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.”

Isusovi nalozi, učenja i sav zemaljski život – promatran kroz naočale njegovog povjerenja, želje za zajedništvom i ljubavi prema nama – postaju poželjni, laki i dostižni. Stvar nije u učenju, već u Učitelju.