Novozavjetno proroštvo

Kako bismo mogli ispravno razumijevati ulogu proroštava u našem osobnom životu i u životu Crkve, potrebno je da sve tekstove o proroštvima u Bibliji promatramo kroz prizmu saveza koji smo sklopili s Bogom. U tom ćemo smislu pogledati četiri ključne razlike novog i starog saveza u pogledu proroštava.

1) U Starom zavjetu prorok je bio Božji glas

Proroci su imali ulogu donošenja Božje riječi ljudima – naredbe, upozorenja, proroštva. Za razliku od SZ, u NZ svaki vjernik ima odnos s Bogom te može osobno čuti Njegov glas. U tom smislu proroštvo je potvrda onoga što čujemo samo u svom odnosu s Bogom. Tako i oni koji imaju ulogu vodstva čuju Njegov glas u području vođenja Crkve. Proročka služba ima svrhu donijeti potvrdu, jasnoću i osnaženje vizije Crkve.

Znaci zadržavanja starozavjetnog pogleda na život Crkve:

• Ispravno sam čuo Božji glas, a oni koji vode su u krivu kada nam se mišljenja razmimoilaze.
• Ako ja imam proročki dar, onda moji proročki uvidi imaju veću težinu nego uvidi ili usmjerenja drugih koji nemaju proročki dar.

2) Stari zavjet je bilo razdoblje Zakona i suda

U SZ proroci su najavljivali upozorenja i sud nad ljudima i narodima koji su bili neposlušni Bogu. NZ je doba milosti. U Prvoj poslanici Korinćanima 14,3 stoji: „Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi.“ Djela 15,32 kažu: „Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću.“ NZ proroštvo je iste frekvencije kao Isusova služba koja donosi otkrivenje Očeve naravi. Čak i ako proročka riječ ukazuje na nečiju pogrešku, motiv je uvijek otkupljujuć. To znači da bi proročka riječ trebala ukazivati na Božju svrhu, promijeniti trenutnu situaciju i konačni ishod. U tom smislu treba i oblikovati Riječ, u ljubavi i poniznosti.

Znaci zadržavanja starozavjetnog pogleda na život Crkve:

• Koristim proroštvo uvijek da ukazujem na pogreške, brz sam na osudu ili na upozorenje voditeljima i ostalim vjernicima.
• Koristim proroštvo da pozovem na pokajanje s naglašenim stavom kriticizma i osude.

3) U Starom zavjetu prorok je stajao sam pred Bogom

1. Kraljevima 17,1 kaže: „Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: ‘Živoga mi Jahve, Boga Izraelova komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed.’“ U NZ Pavao u 1. Korinćanima 12,5-11 kaže: Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.“ Kao i drugi duhovni darovi proroštvo nije zamišljeno da bude izdvojena, samostalna služba u crkvi nego u interakciji s drugima darovima daje puninu. Jedna osoba s proročkim darom nema sva otkrivenja, ovisi i o drugim osobama s proročkim darom:

„Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuđuju. Ali ako drugomu uza nj bude što objavljeno, prvi neka šuti. A možete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu poučeni i svi ohrabreni. Proročki su duhovi prorocima podložni jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira“ (1. Korinćanima 14,29-33)

. Uza sve su u crkvi potrebni vjernici s darom razlučivanja, vodstva i mudrosti da bi proročki doprinos bio potpun. Osim gore navedenog primjera postoje i drugi primjeri da su se u NZ manje koristili individualci, a više grupe ili timovi s proročkim darom (Antiohija, Juda i Sila, Agabov tim).

Znaci zadržavanja starozavjetnog pogleda na život Crkve:

• izolacija i odvajanje od zajednice
• izravno polažem račune samo Bogu, samo mi On daje zadatke i poučava me
• nedostatak podložnosti i davanja sebe u službu cijeloj zajednici

4) Od starozavjetnog se proroka očekivalo da govore savršenu riječ od Boga

Lažni proroci

„A Jahve mi reče: ‘Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh – ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga.’ Zato ovako govori Jahve: ‘Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao te govore da neće biti ni mača ni gladi u zemlji ovoj, sami će od mača i gladi poginuti. A narod ovaj kojemu prorokuju ležat će po ulicama jeruzalemskim, pokošen mačem i glađu, i neće biti čovjeka da ga pokopa – njih, žene njihove, sinove i kćeri njihove. Tako ću na njih izliti zloću njihovu.“ (Jeremija 14;14-16) Neki od starozavjetnih proroka pisali su biblijske knjige, neki su nosili precizne poruke kraljevima, narodima i drugima. Zbog toga je preciznost njihovih poruka bila ključna. U novozavjetnoj Crkvi proročke su riječi podložne rasuđivanju: „Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuđuju.“ (1 Korinćanima 14,29). „Proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!“ (1 Sounjanima 5,20-22). U novozavjetnoj proročkoj službi treba okruženje poniznosti, suradnje i milosti da bi funkcionirala na Isusu ugodan način.

Znaci zadržavanja starozavjetnog pogleda na život Crkve:

• Imam izravnu vezu s Bogom, ne treba mi suradnja i doprinos vodstva.
• Ne želim da se moja proročka riječ rasuđuje. „Ovako govori Jahve!“
• Smeta me i loše reagiram ako se po mojoj proročkoj riječi ne postupa kako očekujem ili ako dobijem različitu povratnu informaciju od očekivane.

Plodovi novozavjetne proročke službe

„On i ‘dade’ jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova.“ (Efežanima 4,11-12). U NZ proročka služba usmjerena je prvenstveno prema Crkvi. Trebala bi služiti za opremanje svetih, što uključuje ohrabrivanje i osnaživanje cijelog tijela da čuje Boga te da uvodi i otpušta pojedince u proročku službu. Opasnost od održavanja starozavjetne paradigme proročke službe jest slanje poruke ekskluziviteta. To znači da se ostatak Crkve, pa i pojedinci s proročkim darom, obeshrabruju te se stvara nezdrav odnos ovisnosti prema vodećem proročkom službeniku. Zaključak: Plod NZ proročke službe je jedinstvo vjernih. Cilj bi trebao biti zdravo tijelo s različitim udovima koji zajedno rastu prema duhovnoj zrelosti i postaju sve sličniji Kristu.