Transhumanizam iz biblijske perspektive

Posljednjih nekoliko desetljeća svjedočimo sve bržem napretku u područjima tehnologije, znanosti, medicine, astronomije itd. Radna mjesta u pojedinim industrijama zamjenjuju roboti i automatizacijska sredstva, internetskim sadržajima počinju upravljati algoritmi, a umjetna inteligencija postaje sveprisutna tema u znanstvenom i medijskom prostoru. Taj ubrzani napredak tehnologije i znanosti izrodio je sredinom 20 st. pokret koji se naziva transhumanizam. Radi se o pokretu koje okuplja umove iz raznih grana znanosti i filozofije pod jednu krovnu ideju unapređivanja i poboljšavanja čovjeka, njegovih tjelesnih, umnih, intelektualnih i kognitivnih sposobnosti ugradnjom dostupne tehnologije. Na taj način zagovara se prelazak čovjeka u novu evolucijsku fazu. U ovom ću članku analizirati neke od ciljeva i vrijednosti transhumanizma iz biblijske perspektive. Pogledat ćemo na kojim antropološkim premisama počiva filozofija transhumanizma i koje su posljedice takvog načina razmišljanja. Moderno nam vrijeme donosi ususret mnogo tema poput umjetne inteligencije, nanotehnologije, robotike, kiborga, ugradnje implatanata, širenje čovječanstva u svemir, naseljavanje drugih planeta, učitavanja ljudskog uma u računalo, čipiranje ljudi, komunikacije mislima preko interneta itd. Siguran sam da mi kao kršćani možemo i trebamo spremno i odvažno kročiti u tu budućnost, oslonjeni na vodstvo Božjeg Duha i sigurnost koju nam daje Njegova Riječ da je„On s nama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20), kakav god nas to svijet u budućnosti čeka.

Vrijednosti i ciljevi transhumanizma

Etimološki, porijeklo riječi transhumanizam dolazi od latinske riječi trans što znači ‘preko’ i humanus što znači ‘ljudskost’. Tako bi doslovan prijevod te riječi bio ‘preko ljudskosti’ ili ‘s onu stranu ljudskosti’. Onostranost i težnja za dostizanjem svojevrsnog transcedentnog stanja čovjeka je, kako ćemo vidjeti, izražena u srž transhumanističke misli i vrijednosti. Kako se navodi i u samoj povelji transhumanista:

Mi transhumanisti zagovaramo moralno pravo za one koji žele koristiti tehnologiju za proširenje svojih mentalnih i fizičkih (uključujući reproduktivnih) sposobnosti i žele poboljšati svoju kontrolu nad vlastitim životima. Tražimo rast iznad naših trenutnih bioloških ograničenja.

Glavni pojam na koji se fokusira filozofija transhumanizma je pojam ljudske prirode. „Što je ljudska priroda, kako je nastala, koja je njena svrha i kamo ona ide?“ samo su neka od pitanja koja zanimaju transhumaniste. Time transhumanizam sebe svrstava u područje religije i filozofije kako bi na svoj način pružio definiciju i postavke na kojima funkcionira. Budući da Biblija, Crkva, crkvena povijest i kršćanska teologija također vrlo aktivno progovaraju o tim pitanjima, to nam je tema od zajedničkog interesa te se naš glas treba čuti. Sviđa mi se posveta koju je dr. John Lennox napisao na prvim stranicama svoje knjige 2084 u kojoj aktivno kao matematičar, bioetičar i teolog progovara o temi umjetne inteligencije: „Svim unucima, uključujući i mojih deset, u nadi da će im ova knjiga pomoći u susretu s izazovima koji dolaze sa svijetom u kojem dominira umjetna inteligencija (AI)“ . Temelj transhumanističkog pogleda na ljudsku prirodu je ateističkog i evolucijskog svjetonazora. To znači da se negira Božja stvaralačka uloga u životu čovjeka i postavlja suprotna antropološka postavka u odnosu na Bibliju. Ovo je jako važno kad se promatra kako transhumanizam shvaća ideju o egzistencijalnom pitanju „Otkuda čovjek dolazi i kamo ide?“. Kako dr. Lennox tvrdi, transhumanist se tim egzistencijalnim pitanjima bave kada promatraju razvoj i napredak čovječanstva, ostvarivanje čovjekovog punog potencijala i prelaska u novu epohu ljudskog razvoja. Prema njima ljudski je potencijal još uvijek na niskom nivou iskorištenosti te postoji veliki prostor za napredak. Naše umne, intelektualne, fizičke sposobnosti mogu biti puno veće od sadašnjih. S obzirom na evolucionistički postavljenu antropologiju, svako sredstvo, pa tako i tehnologija, treba se koristiti kako bismo utjecali na čovjekovu prirodu (ne samo u fizičkom smislu) te pojačati korištenje čovjekovih potencijala. Na takav se epohalni skok sukladno transhumanističkom mišljenju čekalo stoljećima i on je sada uz pomoć tehnologije moguć. Međutim, Biblija tvrdi, a povijest je dokazala, iako se čovjekovo znanje s vremenom povećava i taj se razvoj ne može negirati, njegov integritet i moral su u konstantnom stanju degradacije. Primjer toga možemo vidjeti u Nobelovom otkriću dinamita. Prvotna namjera i izum dinamita bio je olakšati čovjeku posao u rudarskoj industriji, međutim, čovjekova pala narav ili priroda upotrijebila je dinamit na najgori moguć način izumom oružja za uništenje. Sličnu metodologiju pronalazimo u transhumanističkom mišljenju. Priča počinje postavkom da ako se može pomoći čovjeku da mu umanjimo određenu patnju ili tjelesni nedostatak, zašto to ne bismo učinili uz pomoć tehnologije? Ta tko bi se protivio tome da ugradnjom elektroničke rožnice možemo učiniti da slijepac progleda ili da ugrađenim implantatima nogu možemo postići da hromi prohoda? Ako umjetna inteligencija može proizvesti odgovarajuće riješenje da olakša čovjeku život u nekom njegovom spektru, zašto ne? Svatko razuman tome se ne bi protivio. Međutim, ako samo malo zagrebemo ispod površine transhumanističkog pokreta, otkriva nam se kako on ide puno dalje od ovako pragmatično postavljenih stvari. Cijela ideja zadire dublje od fizičkog tijela, osjetila i motivacije da se pomogne ljudima, zahvaća prostor čovjekove svijesti, morala i etike, tako da ljudi koji i nemaju tjelesnih nedostataka upotrebljavaju tehnologiju kako bi se poboljšali i pri tome vrlo često ističu kako postaju nešto više od običnog čovjeka. Cijela priča jako podsjeća na iskonsku laž koju je čovjek progutao od početka stvaranja, a to je da može biti poput boga ili, ako ne može biti poput boga, zašto ne bi sam sebi stvorio boga u obliku umjetne inteligencije, kako to i sam dr. Lennox tvrdi.

Biblijska antropologija

Sad ćemo pogledati što nam Biblija, crkvena povijest i današnja teologija govore o ljudskoj prirodi? Biblijska perspektiva je pogled obrnute antropologije od transhumanizma. Čovjek je padom u grijeh i odmetanjem od svog Stvoritelja krenuo putem degradacije i njegova je priroda tim padom duboko okaljana grijehom, što dovodi do pojave patnje i smrti (kako duhovne, tako i fizičke). Prema Bibliji, ovaj proces u čovjeku je nezaustavljiv ljudskom snagom ili sposobnošću te može biti biti ispravljen jedino zahvatom izvanjskog autoriteta – Boga koji svojom intervencijom može ispraviti posljedice grijeha i otkupiti sebi natrag palu čovjekovu prirodu. To je, prema kršćanskom nauku, Bog i učinio svojim djelom u Isusu Kristu, prvo objavivši u Njemu vlastitu božansku bit i prirodu, a zatim kroz Isusovu smrt na križu i uskrsnuće otvorio vrata čovjekovom povratku u zajedništvo sa Sobom. Tijekom povijesti su se formirale različite teološke škole i pravci koji su pokušavali shvatiti i objasniti što se s ljudskom prirodom događa prilikom Božje intervencije otkupljenja. Tako je jedna od poznatih Aleksandrijskih teoloških škola formirala misao o pobožanstvenju. Ukratko, radi se o tome da je utjelovljenjem Božji Sin uzeo ljudsku narav na sebe, postao čovjekom, kako bi Njegovim djelom otkupljenja ljudska priroda mogla biti otkupljena i imati dioništvo božanske prirode. To nam potvrđuje i biblijski tekst u 2 Pt 1,3-4: „Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.“ Ovime možemo vidjeti da u antropološkom smislu po pitanju ljudske naravi, jedini korak naprijed je ponovno rođenje, povratak Bogu i otkupljenje od posljedica pada. Čovjek na taj način postaje onakav čovjek kakvog ga je Bog zamislio i stvorio te se nema želju svojim snagama i izumima pretvarati u boga, što je zapravo u srži težnje pale naravi. Čovjek je na taj način egzistencijalno povezan sa svojim Stvoriteljem i Spasiteljem, a ne sa samim sobom kao sa samostalnim izvorom. Takav čovjek nema ambicije i tendencija pretvarati se uz pomoć tehnologije u Homo Deusa, kako to tvrdi jedan od najznačajnijih zagovornika transhumanističkih ideja u svojoj istoimenoj knjizi Yuval Noah Harari. Time je jasno vidljivo kako transhumanizam kao ideja i filozofija ulazi u područje religiozne misli, što dodatno potvrđuje još jedan od velikih zagovornika transhumanizma Nick Bostrom kada tvrdi: „Ova afirmacija ljudskog potencijala nudi se kao alternativa uobičajenim zabranama protiv izigravanja Boga, petljanje s prirodom, diranje u našu ljudsku bit ili prikazivanje oholosti kao kažnjive.“ S obzirom na ovaj suprotan smjer antropološkog kretanja, logičan je zaključak da se ova dva svjetonazora, transhumanizma i kršćanstva, ne mogu spojiti i ići ruku pod ruku. U najblažoj opciji, kršćani mogu iz humanih razloga poduprijeti onaj dio kojim tehnologija može pomoći u liječenju bolesti i tjelesnih oštećenja. Međutim, kad dođemo do zadiranja u čovjekovu svijest, redefiniranje etičkih vrijednosti i filozofsko-religijskih postavki, težnje postajanja nad-čovjekom ili bogom, kao kršćani s odlučnim bismo stavom takve argumente i ideje trebali odbaciti.

Prema mome uvidu, tema transhumanizma svakako će sve više dominirati medijskim i znanstvenim prostorom. O našem glasu i biblijskoj perspektivi ovisit će puno više stvari nego što se to na prvu može činiti. Zato spremimo se za to i uzdignute glave kročimo prema takvoj budućnosti jer znamo da nas u njoj već čeka ne samo umjetna inteligencija, nanotehnologija, kiborzi, roboti, nadljudi itd. već i Onaj koji svoja obećanja nikada ne zaboravlja.

Literatura:

Bostrom, Nick. Transhumanist values. Ethical Issues for the 21st century. Ed. Frederick Adams (Philosophical Documentation Center Press, 2003. reprinted in Review of Contemporary Philosophy, Vol. 4, May (2005).

Furjanić, Lovro. Transhumanizam – filozofska osnova. Filozofska istraživanja 40, br. 2 (2020): 233-249. https://doi.org/10.21464/fi40202

McGrath, Alister E. Uvod u kršćansku teologiju. Preveo: Zoran Grozdanov. Zagreb: Teološki fakultet “Matija Vlačić Ilirik”, 2006. Ex Libris d.o.o, Riva 4, Rijeka.

Roglić, Grga. Uvod u osnove i etiku transhumanizma. Bilten Hrvatskog društva za medicinsku informatiku (Online) 28, br. 2 (2022): 21-23. https://hrcak.srce.hr/285169.

Singbo, Odilon-Gbènoukpo. Transhumanizam kao izazov kršćanskoj antropologiji. Svjedok , br. 30 (2023): 69-80. https://doi.org/10.62284/s.30.5.

Šehić, Damir. Transhumanizam kao proizvod čovjekove kreativnosti ili dekonstrukcija čovjeka kao Božjega stvorenja. Obnovljeni Život 78., br. 1. (2023): 41-50. https://doi.org/10.31337/oz.78.1.3.