Miro Ninković - EC Novi savez

Miro Ninković

Roditelji su mi se rastali kada sam imao jedanaest godina. Mama je doslovno pobjegla od tate sa mnom i sestrom i pet vrećica u ruci. Njihov brak je od početka bio pun svađa i boli. Tata je volio piti i vrijeme je provodio u kafićima. Mama je radila i stalno bila povrijeđena. Tukli su se i šamarali. Često smo sestra i ja znali dobiti po glavi.

Miro Ninković - EC Novi savez

Teško nam je pala njihova rastava. U osnovnoj školi smo bili dosta prestrašeni i povučeni. Često smo se selili jer smo bili podstanari. Mijenjali smo kvartove i škole. Tada nisam mogao razumjeti zašto ne možemo biti obitelj i voljeti se. Bio sam pogubljen. Tužan. Gledali smo mamu kako plače i kako radi od jutra do mraka da nas prehrani. Samo sam želio da su mama i tata zajedno i da smo sretni. Nisam razumio zašto moramo živjeti odvojeni. Sestra i ja smo dosta vremena bili sami.

Kao dijete volio sam ići na mise i bio sam ministrant do petog razreda. Cijela uža i šira obitelj je tradicionalna, rimokatolička. Tako sam i odgojen. Volio sam crtati i volio sam vjeronauk. Dok sam bio mali, nešto me privlačilo u pričama o Isusu i Bogu. Rodio sam se s astmom i većinu vremena do svoje osme godine proveo po bolnicama. Poslali su me da živim na selu kod bake i djeda jer je kod njih klima bolja. Tri sam godine proveo s njima i stvarno sam ozdravio.


U pubertetu sam počeo drugačije razmišljati i počeo sam u sebi propitivati mnoge stvari. S vremenom sam zaključio da ono što se govori na misi i vjeronauku nema velike veze s onim što se živi vani. Jedno se priča, a drugo se radi. Laž. Gluma. Licemjerje. Bio sam razočaran. Nitko koga sam znao nije čitao Bibliju. Zaključio sam da su ljudi izmislili priču o Bogu i Isusu kako bi nam bilo lakše živjeti ovdje na zemlji dok ne umremo jer ipak je valjda lakše ako vjeruješ u nešto. Uglavnom, nazivao sam se vjernikom, ali u sebi sam mislio da Bog ne postoji. Ako postoji, zašto nam je tako kako je? „Zašto toliko tuge, jada, boli, smrti? Zašto? Gdje si, Bože?” pitao sam se.

Naravno, smatrao sam se dobrom osobom koja nije počinila ništa grozno, a za sve što sam činio našao sam si opravdanje. Međutim, što sam bio stariji, tonuo sam sve dublje i dublje, iznutra, u svome srcu i duši. Velika praznina je bila u meni, a ni s čim je nisam mogao ispuniti. Često sam se osjećao kao da vrištim iznutra. Tražim pomoć, a nje nema.

Tresao sam nogama. Stalno je bila prisutna tjeskoba koja nije prolazila. Kada bih legao spavati, trljao sam nogu o nogu kako bih se umirio. Ništa mi nije pomoglo. Mogao sam zaspati samo uz joint. Sve se počelo mijenjati onog dana kada sam počeo čitati Matejevo evanđelje u Novom zavjetu.

Miroslav, jedan poznanik, dao mi je mali plavi Novi zavjet. Rekao mi je da čitam Isusove riječi jer su one istina i da mi Bog želi govoriti kroz Isusa. Rekao mi je da pozovem Isusa u svoje srce i da će On doći i ispuniti me. Napomenuo mi je da ne molim napamet naučene molitve nego da se obratim Bogu svojim riječima naglas iz srca. Da kažem Bogu iskreno kako mi je unutra i da će On doći jer je Duh. Neću ga vidjeti, ali Isus je živ i želi mi dati vječni život. Sve mi je to zvučalo kao bajka.

Iskreno, u tom trenutku mislio sam da je lik „puk’o k’o kokica”. Iz pristojnosti sam uzeo taj mali plavi Novi zavjet. Čak sam mu se nasmijao i potapšao ga po ramenima. Rekao sam mu: „Gdje je taj Bog? Pokaži mi ga. Da stvarno postoji, zar bi svijet ovakav bio? Sve ti ja te priče o Isusu znam. Gdje je? Hoće li mi on dati kruh na stol i zaraditi plaću?” Mislio sam u sebi: ‘Jadan čovjek.’ On je bio smiren i to mi je bilo čudno. Čak mi je napisao svoj broj telefona i rekao mi je da ga mogu uvijek nazvati. Narednih par dana stalno su mi se u misli vraćale njegove rečenice. Pogotovo ona kako mu je Isus dao ljubav, mir i istinu. To me je rasturilo. Tri stvari koje sam tražio i trebao.

Uzeo sam Novi zavjet i počeo čitati. Već nakon prvih par poglavlja osjetio sam veliku nelagodu jer mi se činilo kao da je netko upalio svjetlo ili usmjerio reflektor u moju nutrinu. Osjećao sam se kao da stojim razgolićene nutrine pred Bogom. Bilo mi je jasno iz onog što sam pročitao da ono što Isus govori je toliko čisto i drugačije od onog što ja živim i svi oko mene. Bacio sam Novi zavjet na policu i pomislio da ga neću više čitati jer me uznemirio. Bolje da zapalim joint i smirim se.


Međutim, u narednim danima prolazile su mi glavom Isusove riječi koje sam pročitao i sve više mi je bilo jasno da su stvari u mome životu i u svijetu takve jer ne živimo prema onome što je Isus rekao, učio i činio. Postalo mi je jasno da to što piše u Novom zavjetu nije mogao čovjek smisliti i napisati sam od sebe. Isusove su riječi bile drugačije od svijeta, od mene i svega što sam čuo i vidio. Bile su čiste i svete, jednostavno drugačije. U jednom su mi trenutku u misli došle Isusove riječi o uskim i širokim vratima, o uskom i širokom putu i kako je širok i prostran put koji vodi u propast, a kako je uzak put koji vodi u život i malo je onih koji ga pronalaze. U mislima sam vidio sliku mene i mojih bližnjih, obitelji i prijatelja kako svi zajedno idemo nizvodno u ogromnoj rijeci koja nema kraja. Sve nas je samo nosila. U njoj su se nalazili i brojni drugi ljudi. Svi smo bili poluživi kao zombiji. I ta rijeka, kojoj se nije vidio kraj, bila je odvratna i puna smrada, a mi svi smo bili potpuno bespomoćni u njoj.

Jeza me prošla. Smrznuo sam se. Vidio sam sebe i svoj život na širokom putu – bio sam na putu u propast. Opet sam se vratio čitati Novi zavjet. Postao sam svjesniji, izgledalo mi je da je ono što čitam istina, a ono što živim ja i ljudi oko mene laž. Poželio sam pozvati Isusa u srce. Još uvijek je to mom razumu izgledalo prejednostavno. Nemoguće. Sigurno najprije moram postati bolja osoba i odreći se gomile stvari. Ne može On samo tako doći. Miroslav me sigurno zafrkavao. Lagao mi je. Ma, ništa novo, ionako svi lažu. Sigurno bih trebao otići na neka hodočašća i početi bolje živjeti. Čuj ovo, samo ga pozovi svojim riječima iz srca naglas. Pokušao sam reći nešto naglas, ali nije išlo. Danima nisam mogao ništa reći. Činilo mi se kao da me jnešto zgrabilo za prsa i ne da mi da kažem molitvu svojim riječima. Nazvao sam Miroslava i rekao mu da sam malo čitao Novi zavjet, ali da mi nije baš jasno kako bi to trebao Isus doći u moje srce. Odnosno, što to točno trebam reći ili učiniti. On je bio sav sretan i rekao mi je da trebam Isusa pozvati iskreno iz srca i da mu kažem kako stvari stoje u mojoj nutrini. Da će mi Isus doći jer želi živjeti u meni i voditi me. Spustio sam slušalicu i bio zbunjen. Sve mi se to opet činilo prejednostavno. „Kad bi to bilo tako, pa onda bi valjda svi već imali tog njegovog Isusa u svom srcu!?” Sve je to bilo mom razumu suviše jednostavno. Na trenutke glupo i ludo. Ali par dana kasnije, dok sam šetao psa livadom, kao da je nešto „puklo” u meni. Pogledao sam u nebo i rekao naglas: „Bože, ja ne znam postojiš li ili ne, ali ako postojiš, želim ti reći da sam jako usamljen i da mi fali ljubavi. Isuse, dođi u moje srce!” U tom me trenutku počela ispunjavati velika sila i snaga, kroz glavu, ruke i noge, ravno u srce. Počeo sam se tresti i samo sam naglas ponavljao: „Isuse, uđi u moje srce! Isuse, uđi u moje srce!” Dok sam ponavljao te riječi, osjetio sam kako me sila sve više ispunjava. I tada sam osjetio Božju, Očevu ljubav za mene koja mi je ispunila srce i dušu. Kao da mi je rekao: „Sine moj, volim te!” I prigrlio me u svoje naručje. Počeo sam ridati od plača i grcati u suzama. Molio sam ga da mi oprosti i počeo sam naglas govoriti stvari koje sam učinio. Kao da sam povraćao grijeh, teret i muku koja je bila u meni. Izgovarao sam imena osoba koje sam povrijedio. Njegova ljubav me samo „kupala” i preplavila me cijeloga. Osjetio sam se kao da prvi put dišem, slobodan, stojim na mjestu za koje sam stvoren – s Bogom, mojim Ocem nebeskim i Stvoriteljem. Osjetio sam da mi je oprošteno. Bog je uzeo moj teret! Trajalo je to dvadesetak minuta. Tada na toj livadi, ja sam došao „doma”, došao sam u kuću Oca svoga! Moje srce, duša i tijelo bili su ispunjeni Božjom prisutnošću. U tom sam trenutku bio potpun. Sretan, zadovoljan, miran.


Vratio sam se u stan, a mama i sestra su bile u šoku jer su vidjele kako sam izgledao. Oči su mi sjajile, a osmijeh mi je bio od uha do uha. Prestrašile su se. Ispričao sam im što mi se dogodilo, kako mi je Isus ispunio srce i kako sam sreo Boga, svoga Oca. Otišao sam u sobu i krenuo čitati Novi zavjet. Tu sam večer čitao do dugo u noć. Božja prisutnost je bila na meni. Dok sam čitao, činilo mi se kao da mi Bog govori kroz Isusove riječi. Upijao sam svaku riječ. Znao sam da je to istina. Duh Sveti je bio u meni i sa mnom u sobi. Želio sam svim svojim srcem i sutra biti s Bogom. Te večeri Isus mi je ispunio srce, Bog me nanovo rodio i ispunio me Duhom Svetim! Bog mi je omogućio pokajanje, obraćenje i primio sam oproštenje grijeha! I zato ga danas slavim! Bože moj, Isuse, Spasitelju moj, hvala ti!

Kada sam se sljedeće jutro probudio, osjetio sam da mi više ne treba cigareta. Želio sam samo da ne izgubim Boga. Toliko sam osjećao Njegovu ljubav i dobrotu, znao sam da me On voli. Pričao sam s Njim u svojim mislima, u svom srcu, a nekako sam znao da mi On govori kroz stihove iz Biblije – kroz Isusove riječi koje sam pročitao. Bacio sam cigarete i nazvao neke bliske prijatelje s kojima sam izlazio da im svima kažem da je Isus živ i kako je došao u moje srce. Želio sam im reći da je Isus ono što tražimo. On je taj koji nam nedostaje. On je Istina Božja! Isusove riječi i život su istina! Svi su me u čudu gledali. Rekao sam im da ne trebam više noćne pijanke, drogu, cigarete i sex da bih bio sretan. Bog me oslobodio svih ovisnosti i pogrešnog načina života koji sam vodio. Slava mu za to! Hvala ti, Oče, jer si me oslobodio, usrećio i očistio od grijeha! Bila je to čista milost Božja nada mnom. Primio sam oslobođenje od svega kao Njegov dar! Bio sam slobodan.. Tako slobodan. Uf, kupao sam se u Njegovoj ljubavi.

Većina moje bliže rodbine i prijatelja je mislila da sam poludio. Ja, koji sam do jučer bio prvi za tulumarenje i vodio ih u razne pokvarene užitke, sad odjednom čitam Bibliju, govorim svima da je Isus živ i ne činim više ništa od onog što sam do tada činio! Šok! Međutim, svega par mjeseci kasnije vidio sam kako su moja mama i sestra doživjele obraćenje – pozvale su Isusa u svoj život i doživjele novo rođenje i ispunjenje Duhom Svetim! Bog ih je vratio k sebi! Hvala ti, Oče, na tom čudu! Ubrzo sam pronašao zajednicu nanovo rođenih. Bilo ih je dosta mojih godina. Počeli su pjevati: „Moj Isus, moj Gospod..” Digao sam ruke i počeo pjevati. Suze su curile kao potoci. Preplavila me ljubav Božja. Znao sam da je to to. Znao sam da je to moja kuća. Znao sam da su to moja braća i sestre po Kristu. Bog je bio tamo! Slavili smo Isusa i ja sam bio sretan. Do sada sam vidio i iskusio brojna čuda Božja u svom životu i u životima ljudi oko mene. Vidio sam čudo novog rođenja moje supruge, ozdravljenje moje majke, sestrino oslobođenje. Molio sam i vidio ozdravljenja ljudi u Isusovo ime! Primio sam i iskusio neke darove Duha Svetoga i danas vidim određene plodove Duha Svetog u svom životu. Bog čini čudesa!

Imam prijatelje u Crkvi Božjoj s kojima mogu slobodno razgovarati i dijeliti stvari i iskustva s Bogom i svakodnevne situacije koje mi se događaju u obitelji, na poslu i u društvu. Sretan sam u društvu braće i sestara, mojoj duhovnoj obitelji po vjeri u Krista. Oni su moj blagoslov. Krstio sam se u vodi u znak obraćenja i vjere u Krista. Predao sam Bogu svoj život.


Danas, 24 godine poslije novog rođenja, imam suprugu i dvoje djece. Uživam biti s njima i gledam ih kao dar Božji za moj život. Oni me obogaćuju i ispunjavaju svojom ljubavlju. Dragocjeni su mi. Radim trenutno kao komercijalist i blagoslovljen sam na svom poslu. Usmjeren sam prema vječnome životu i dolasku našega kralja Isusa! Odlučio sam biti Isusov učenik. Svim svojom srcem želim slijediti Isusa. Želim imati zajedništvo s Duhom Svetim i sa svima koji ljube Isusa. Želim čitati Božju riječ. Želim tražiti vodstvo Duha Svetoga. Želim vidjeti ljude oko sebe, bližnje, rodbinu, prijatelje, poznanike, susjede ispunjene Kristom i Duhom Svetim! Ovdje je, s nama je, blizu je. Na vratima je našeg srca i čeka da mu ih otvorimo. Želi biti s nama. Želi nam dati sebe! Bog te voli!

Ako želiš razgovarati ili popiti piće, slobodno me kontaktiraj na emideja@gmail.com. Rado ću sve podijeliti s tobom. Blagoslivljam Isusovim imenom tebe i cijelu tvoju obitelj!

EC Novi savez EC Novi savez

Svi veliki rezultati plod su male, ali aktivne vjere običnih vjernika kao što smo mi.

„Apostoli zamoliše Gospodina: Daj nam više vjere! Gospodin odvrati: Ako imate vjeru kao gorušično zrno, rekli biste ovom dudu: Iščupaj se s korijenom i presadi se u more! I poslušao bi vas.“ (Lk 17:5,6)